Povijest odreda

POVJESNICA (RATNI PUT) MOmp-a »ZVIR« – o. Hvar

MOmp “Zvir” – Hvar kao postrojba HV prošla je put od ustojavanja prvih dragovoljačkih grupa koje su se osnivale tijekom 1991. za obranu otoka Hvara od agresora, do postrojbe HV organizirane po svim načelima vojnog ustroja koja je uz bok gardijskih brigada sudjelovala na ratištima zadarskog zaleđa.

U okviru obrambenih priprema početkom 1991. na otoku Hvaru osnivaju se Nenaoružni odredi narodne zaštite. Eskalacijom agresije u ljeto iste godine od dragovoljca iz sastava odreda Narodne zaštite općinski organi vlasti formiraju prve naoružane grupe pričuvnog sastava ZNG, koji uz već ustrojene policijske snage postaje MUP-a Hvar postaju prve naoružane snage na otoku.

Na temelju odluke Savjeta narodne obrane skupštine općine Hvar, preko općinskog Sekretarijata za narodnu obranu formiran je vod pričuvnog sastava ZNG općine Hvar jačine 29 ljudi koji je stacioniran na aerodromu kod Starog Grada i vršio njegovo osiguranje. Prvo okupljanje Voda ZNG »Aerodrom« bilo je 16. srpnja 1991. Popuna voda izvršila se dragovoljcima sa područja Jelse i Starog Grada. Zapovjednik voda je bio pričuvni časnik Lukin Peronja iz Jelse. Nešto trofejnog naoružanja za postrojbu osiguralo se iz viška naoružanja Policijske postaje Hvar, a nekoliko automatskih pušaka dobiveno je od Zapovjedništva za sjevernu i srednju Dalmaciju u Splitu. Ukupno je to bilo dovoljno samo za pola sastva voda. Sekretarijat za narodnu obranu općine Hvar opremio je vod sa dijelovima odore ZNG (majice i kape), dok je ostalu potrebnu vojnu opremu osigurao tadašnji Štab TO općine Hvar.

Temeljem odluke predsjednika Kriznog štaba sjeverne i srednje Dalmacije gosp. Drage Krpine od 8. kolovoza 1991. ustrojen je Krizni štab za općinu Hvar sastava:

  • Kruno Peronja, predsjednik
  • Nikola Šimunović, zapovjednik
  • Ivo Pavičić, član
  • dr. Želimir Dujmović, član
  • Mate Hraste, član
  • Marin Mileta, član
  • Boris Nižetić, član
  • Jakov Novak, član
  • Tomo Buzolić, član
  • Tonči Kuzmičić, član
  • Panajoti Gilve, član
  • Jerko Domančić, član

Na temelju zaključaka Savjeta narodne obranu Skupštine općine Hvar od 5. srpnja i odluke  novoustrojenog Kriznog štaba općine Hvar koji u međuvremenu preuzima operativno rukovođenje obrambenim pripremama, a na inicijativu iz mjesne zajednice Sućuraj, dana 20. kolovoza 1991. ustrojen je i vod pričuvnog sastava ZNG u Sućurju jačine 25 ljudi. Zapovjednik Voda ZNG ”Sućuraj” bio je Grgo Jeličić. Zadaća novoustojene postrojbe u Sućurju je bila kontrola krajnjeg istočnog dijela otoka Hvara.

Zbog procjene Kriznog štaba o posebnoj ugroženosti područja zapadno od grada Hvara, kao i objekata i instalacija HRT odašiljača «Mala Grčka» koji se nalazi na tom području, u gradu Hvaru je 1. rujna 1991. ustrojena desetina, a 7. rujna 1991. i kompletni vod jačine 25 ljudi pričuvnog sastava ZNG općine. Zapovjednik Voda ZNG „Hvar“ je bio Mate Bracanović. Zadaća ovog trećeg voda je bilo osiguranje HRT odašiljača «Mala Grčka» i kontrola područja prema poluotoku Pelegrin. Naoružanja za ovaj vod nije bilo dovoljno jer je praktički bila naoružana samo jedna desetina.

U to vrijeme iz Zapovjedništva za sjevernu i srednju Dalmaciju nabavljeno je još 12 AP7,62 mmpoljskog porijekla koje su raspoređene u ustrojene vodove ZNG. Ipak sve to nije bilo dostatno za naoružanje tada angažiranog ljudstva

U nedjelju 15. rujna 1991. otpočela je otvorena agresija JNA na ovom području Republike Hrvatske. Dana 14/15.rujna 1991. agresor je izvršio napad iz zraka i sa mora na luku Ploče kao reakciju na operaciju ZNG i MUP-a RH “Zelena tabla – Male Bare”. Sukladno toj situaciji Krizni štab općine stavio je u stanje pripravnosti Vod ZNG “Sućuraj”, te dijelom i na aerodromu Stari Grad.

Nešto iza 15 sati tog dana dva borbena zrakoplova tipa «Jastreb» u dva naleta su raketirali i mitraljirali aerodrom kod Starog Grada. Njihov cilj su bili protupožarni zrakoplovi poljoprivredne avijacije koji su tu bazirali tijekom ljetne sezone. U trenutku napada na pisti aerodrome bila su četiri zrakoplova. Pogođena su i potpuno uništena dva zrakoplova tipa “Air Tractor” i jedan športski zrakoplov koji je bio u funkciji protupožarnog izviđanja, dok je jedan zrakoplov je pretrpio samo lakša oštećenja. Raketirana su i izgorjela dva montažna objekta za smještaj ljudstva i opreme na letjelištu, te su oštećena četiri vozila (2 civilna, 1 policije i 1 ZNG). Pripadnici pričuvnog sastava ZNG “Aerodrom” koji su tog momenta bili na osiguranju letjelišta na vrijeme su se izvukli jer su neprijateljski zrakoplovi najprije tukli pistu, pa tek onda objekte gdje su bili pripadnici ZNG.

Istog dana desetak brodova JRM koncentriralo se u Neretvanskom kanalu, nekoliko milja od  Sućurja, te su odatle borbeno djelovali u pravcu luke Ploče. Krizni štab općine, cijeneći situaciju izdao je zapovijed vodovima pričuvnog sastava ZNG za punu pripravnost u Sućurju, aerodromu kod Starog Grada i na objektu HRT u Hvaru.

Od tada je započela pomorska blokada otoka koja je uz nekoliko prekida trajala sve do početka prosinca 1991. nakon što su pomorske snage neprijatelja poražene i prisiljene da se povuku na otok Vis i Lastovo.

Rukovođenje obrambenim pripremama na otoku tada provode organi vlasti Skupštine općine Hvar koji, u otežanim uvjetima vojne crte zapovjedanja, dana 16. rujna 1991. g. imenuju Zapovjedništvo obrane otoka u cilju objedinjavanja svih oružanih sustava na otoku (policija, pričuvni sastav ZNG i odredi narodne zaštite). Za zapovjednika je imenovan pričuvni časnik Nikola Šimunović, a za zamjenika Tomo Buzolić zapovjednik Policijske postaje Hvar.

Tada se ustrojavaju tkz. Oružane postaje u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Sućurju u čiji sastav ulaze djelatni i pričuvni pripadnici Policijske postaje Hvar i 80-tak dragovoljaca-pripadnika pričuvnog sastava ZNG općine Hvar. Objedinjavanjem policije i ZNG nastojao se maksimalno iskoristiti ljudski i skromni oružani potencijal naoružanih snaga na otoku. Zapovjednici postaja bili su djelatni policajci i to: Stipe Marić u Hvaru, Mirko Crnčević  u Starom Gradu, Ivko Gavranić u Jelsi i Franko Jakas u Sućurju, dok su njihovi zamjenici bili iz sastava ZNG. Pripadnici postaja provode kontrolu i pripremu za protudesantnu obranu u području svoje odgovornosti.

Dana 3. listopada 1991. g. oko 13 sati dva borbena zrakoplova tipa «Jastreb» raketirali su HRT odašiljač «Mala Grčka» kod Hvara. Odašiljač nije oštećen, ali su rakete izazvale veliki šumski požar.

Početkom listopada 1991. g. Zapovjedništvo obrane  otoka Hvara, temeljem prijavljenih 400 dragovoljaca, ustrojava čete ZNG u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Sućurju. Dolazi do odvajanja snaga ZNG i policije, čime se praktički ukidaju Oružane postaje. Za zapovjednika 1. čete ZNG Hvar imenovan je Antun-Tonči Šćepanović, 2. čete ZNG Stari Grad Antun–Tonko Petrić,  3. čete ZNG Jelsa Lukin Peronja, svi pričuvni časnici bivše TO, dok je zapovjednik  4. čete ZNG Sućuraj bio Branko Franičević koji je početkom kolovoza napustio  JNA gdje je bio u aktivnoj službi u činu kapetana te se dolaskom u rodni Sućuraj stavio na raspolaganju Zapovjedništvu obrane otoka. Odvajanjem policijskih snaga u Zapovjedništvu obrane otoka za zamjenika zapovjednika imenovan je Stjepan Peronja a za načelnika Panajoti Gilve.

Za ustrojene postrojbe nedostaje osnovnog naoružanja (korišteno je i tridesetak komada lovačkog naoružanja koje je Policijska postaja Hvar izuzela od građana) i vojne opreme te se, na sve moguće načine poduzimaju mjere za opremanje ustrojenih postrojbi. To je vrijeme neizvjesnosti, pomorskih blokada, zračnih napada i prijeteće ugroze neprijateljskih snaga u neposrednoj blizini otoka. Tradicionalna izoliranost otoka nameće da se u organiziranju obrane prvenstveno treba osloniti na vlastite snage i potencijale, pa tako i na ustrojavanje vojnih postrojbi. Ovdje treba naglasiti da je Zapovjedništvo obrane preko Centra za obavješćivanje Hvar dobivalo vrlo kvalitetne i pravodobne informacije o stanju u okruženju otoka, kako na kopnu tako i na moru i u zraku. Centar za obavješćivanje Hvar već je do tada bio aktivirao motrilačke postaje koje su danonoćno motrile zračni i morski prostor oko otoka Hvara. Ovo je bilo osobito važno jer je, uslijed otežanog rukovođenja na ovom području, Zapovjedništvo obrane otoka bilo prepušteno samom sebi, bez nekog nadređenog tijela koje bi osiguravalo obavještajne podatke i podatke o trenutnom stanju u prostoru. Tako je  Zapovjedništvo u većini slučajeva, temeljem tako dobivenih podataka, samostalno donosilo prosudbe o namjerama neprijatelja i mjerama koje treba poduzeti.

Do početka prosinca 1991. ustrojene postrojbe funkcionirale su u uvjetima pomorske blokade, izvršavajući uglavnom zadaće osmatranja, izviđanja i praćenja agresorskih pomorskih snaga, kao i pripreme za protudesantnu borbu. Nakon pomorskog boja u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu pomorske snage JRM su poražene i prisiljene da se povuku na otoke Vis i Lastovo. Tijekom tog boja jedan oštećeni minolovac JRM nasukao se u uvali Torac južno od Gdinja. Snage ZNG sa otoka Hvara nisu direktno sudjelovale u boju jer za to jednostavno nisu imale potrebnog topničkog naoružanja.

Zahvaljujući  inicijativama općinskih organa vlasti i Zapovjedništva obrane otoka, a uz pomoć pojedinaca koji su bili u toj mogućnosti, a naročito Jerka Domančića »Kramera«, kao i povezivanja sa predstavnicima općine Daruvar, postupno se ustrojene postrojbe opremaju sa neophodnim naoružanjem. Do prosinca 1991. postrojbe su opremljene osnovnim pješačkim naoružanjem i vojnom opremom (oko 350 kom. različitog osobnog naoružanja, 15 minobacača od 60-120 mm, nekoliko strojnica i 9 ručnih raketnih bacača, a svaki pripadnik je bio opremljen maskirnom odorom i osnovnom osobnom vojnom opremom ).

Uvezivanjem u crtu zapovjedanja HRM krajem studenog 1991., a temeljem usmene zapovjedi zapovjednika HRM admirala Svete Letice, sredinom prosinca se od do tada ustrojenih postrojbi na otoku formira Bataljun mornaričkog pješaštva Hvar.

 Zapovjedništvo obrane otoka (kasnije Bataljuna mp) je iniciralo i aktivno sudjelovalo u ustrojavanju 7. obalne artiljerijske baterije »Pelegrin« koja je krajem prosinca 1991. pod zapovjedništvom Željka Novaka »Pihe« zauzela paljbene položaje na poluotoku Pelegrin.

Pripadnici novoustrojenog Bataljuna dana 19. siječnja 1992. položili su u Jelsi svečanu prisegu pred zapovjednikom HRM admiralom Svetom Leticom

Temeljem zapovjedi Zapovjedništva HRM u prvoj polovici 1992. smanjen je stupanj bojne spremnosti u Bataljunu mornarčkog pješaštva Hvar (od travnja 1992. Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Hvar). Dijelom snaga (po jedan vod svake satnije) provodi se kontrola otoka i poduzimju mjere protudesantne i protudivrzantske obrane uz kontinarno provođenje bojne obuke i osposobljavanja.

Tek početkom travnja 1992. hvarska postrojba je dobila legalitet temeljem zapovjedi MORH-a, i u sastavu HRM preustrojila se u Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Hvar.

Krajem svibnja 1992. g. okupatorska vojska napustila je otoke Vis i Lastovo. Sukladno novonastaloj situaciji zapovjednik HRM admiral Sveto Letica donio je zapovjed o prestanku bojne spremnosti postrojbe koja je bila na snazi od početka siječnja 1992., te izvršenje demobilizacije postrojbe 17. lipnja 1992. Temeljem narečene zapovjedi MOmp – Hvar preveden je u pričuvu.

Istog dana upriličena je svečanost proglašenja prvih činova OS RH u postrojbi. Promaknuto je ili dodjeljeno 38 časničkih i 52 dočasnička čina osobama koje su bile na zapovjednim dužnostima u postrojbi od prvih dana nastanka postrojbe.

Nakon demobilizacije u postrojbi je ostalo aktivno 5 časnika i dočasnika iz sastava zapovjedništva MOmp-a radi izvršavanja tekućih poslova, odnosno održavanja mobilizacijske spremnosti postrojbe.

Dotadašnji zapovjednik bojnik Nikola Šimunović odlučio je da se demobilizira, te je dužnost zapovjednika MOmp-a preuzeo njegov zamjenik satnik Panajoti Gilve, a na mjesto zamjenika postavljen je zastavnik Marinko Bojanić.

            Od ustrojavanja prvih naoružanih grupa ZNG u srpnju 1991. do demoblizacije MOmp-a u lipnju 1992. g., postrojba nije direktno bila uključena u bojna djelovanja. Temeljene zadaće u tom razdoblju bile su kontrola i protudesantna obrana otoka Hvara, te razvoj, opremanje i osposobljavanje postrojbe u etapama njenog stvaranja. U tom razdoblju kroz postrojbu je prošlo 488 ljudi sa otoka Hvara, od čega 394 dragovoljaca.

            Značaj tog prvog razdoblja djelovanja MOmp-a je u prvom redu što su pučanstvo otoka, organi civilnih vlasti i tadašnji pripadnici postrojbe samoinicijativno ustojili i većim dijelom opremili postrojbu koja je početkom travnja 1992. g. i formalno ušla u sustav HV. Organiziranjem i djelovanjem oružane komponente na otoku Hvaru tijekom 1991. i 1992. neprijatelj je trebao uzeti u obzir da na Hvaru postoje snage koje bi se mogle oružano suprostaviti njegovim agresivnim namjerama na području srednjodlamatinskih otoka.

U daljnjem razdoblju nakon demobilizacije u lipnju 1992., postrojba se u potpunosti preustrojila sukladno propisanom ustroju i novoj ulozi u sustavu HRM i HV. Napušta se dotadašnji teritorijalni način popune i vojni obveznici raspoređuju se po kriterijima koje traži Ustrojbena knjiga, bez obzira na mjesto stanovanja. Krajem 1992. MOmp Hvar i formalno ulazi u područje odgovornosti Pomorskog zapovjedništva za srednji Jadran – Šibenik. Početkom 1993. svi pripadnici pričuvnog sastava i ustrojbene cjeline MOmp-a prolaze tromjesečni ciklus Ubrzane vojne izobrazbe u cilju osposobljavanja za angažiranje na bojišnicama na kopnu.

U to vrijeme usvojen je naziv postrojbe »ZVIR« po puleni (drveni kip na pramcu broda) hvarske galije »Sv. Jerolim« iz 16. stoljeća koja je sudjelovala u povijesnoj bitci protiv Turaka kod Lepanta 1571. godine, a posada se većinom sastojala od ljudi sa otoka Hvara. Temeljem te figure izrađen je i amblem postrojbe.

Krajem svibnja 1993. g. izvršena je mobilizacija dijela postrojbe u jačine 250 ljudi i, nakon kraće pripreme na otoku, upućena je na jednomjesečno izvršenje bojnih zadaća na zadarskoj bojišnici kod Novigrada. U sastavu 3. bojne 3. i kasnije 5. gardijske motorizirane brigade, postrojba vrši obrambena djelovanja na zahtjevnoj novigradskoj bojišnici gdje pripadnici postrojbe stječu prva neposredna borbena iskustva. Početkom rujna 1993. ponovno je na novigradskoj bojišnici angažiran dio postrojbe jačine 260 ljudi, sa istom zadaćom, područjem odgovornosti i u sastavu 3. bojne 3. gmtbr. Tijekom izvršavanja bojnih zadaća na novigradskoj bojišnici, u neposrednom dodiru sa neprijateljskim snagama i sa čestim izmjenama topničke, minobacačke i pješačke vatre kao i uz povremene upade neprijateljskih izvidničko-diverzantskih grupa, jedan pripadnik postrojbe je poginuo, dva su teže, a četiri lakše ranjena.

            Razdoblje tijekom 1993. značajna je prekretnica u razvoju postrojbe. MOmp »Zvir« – o. Hvar. Izvršena je priprema postrojbe za angažiranje na bojišnicama na kopnu, a u dvije jednomjesečne kampanje na novigradskoj bojišnici postrojba uspješno izvršava postavljene bojne zadaće i stiče neophodna borbena iskustva. Angažiranjem na zadarskoj bojišnici Hvarani su pokazali da su spremni braniti domovinu gdje god to bude trebalo.

Od početka 1994. MOmp »Zvir« – o. Hvar je u punom sastavu jačine 440 ljudi angažiran na Velebitskoj bojišnici, ovaj put ojačan sa 114 pripadnika Samostalne domobranske satnije Vis. Postrojba vrši obrambena djelovanja na južnim padinama Velebita u sastavu 1. sektora IZM Zadar/ZP Split. Do početka ožujka 1994. uspješno izvršava postavljene zadaće u teškim zimskih uvjetima južnog Velebita. Zahvaljujući prethodnim borbenim iskustvima MOmp je pokazao da se profilirao kao dobro ustrojena i osposobljena postrojba, spremna i sposobna izvršavati obrambene bojne zadaće koje se postavljaju pričuvnim postrojbama. Uspješnim i savjesnim izvršavanjem zadaća u sastavu MOmp-a, pripadnici Samostalne domobranske satnije Vis potvrdili su spremnost svih otočana za djelatno sudjelovanje u obrani Hrvatske.

U angažiranju na bojišnicama u zadarskom zaleđu 1993. i 1994. sudjelovali su skoro svi vojni obveznici otoka Hvara u dobi do 35 godina, a po potrebi i pojedinci starijih godišta. Popuna postrojbe prigodom mobilizacije nikada nije bio problem jer je odaziv bio oko 95 %. Neodazivanje manjeg broja obveznika posljedica je odsutnosti, bolesti ili drugih opravdanih razloga, a izbjegavanje uključivanja u postrojbu zabilježeni su samo u nekoliko slučajeva. Treba istaći da je i ovom prigodom u postrojbu uključeno dvadesetak dragovoljaca koji su se javili u sastav MOmp-a za odlazak na bojište. Najstariji je imao 55 godina.

            To je samo pokazatelj da su MOmp »Zvir« – o. Hvar žitelji otoka doživljavali kao svoju postrojbu u kojoj mogu iskazati svoju težnju za samostalnom Hrvatskom, a tu težnju ostvariti, ako treba, i sa puškom u ruci. Okosnicu postrojbe činili su dragovoljci koji su stupili u obranu Domovine već tijekom 1991. Oni su bili ti koji su »nosili« postrojbi tijekom cijelog njezinog ratnog puta 1991. – 1996.

MOmp »Zvir« nije sudjelovao u oslobodilačkim operacijama OS RH tijekom 1995. ali je postrojba, temeljem zapovjedi zapovjednika HRM, bila u najvišem stupnju pripravnosti radi mogućeg aktiviranja i upotrebe.

MOmp »Zvir« – Hvar nastavio je djelovati u statusu pričuvne postrojbe HV sa mirnodopskim jezgrom do studenog 2000. g. kada je u okviru novog ustoja HV preustrojen u 878. pješačku bojnu (878. pb) Hvar Vojnopomorskog sektora za južni Jadran. Nova postrojba je zadržala status pričuvne postrojbe sa mirnodopskim jezgrom i popunjavala se vojnim obveznicima sa otoka Hvara. Dana 30. studenog 2001. g. daljnjim smanjenjem HV, temeljem zapovjedi ministra obrane RH u potpunosti je ukinuta i 878. pb. Djelatnici postrojbe raspoređeni su na nove dužnosti u HRM. Naoružanje i vojna oprema koje je bilo uskladištena u skladištima postrojbe, kao i dokumentacija postrojbe predani su nadležnom zapovjedništvu VPS JJ u Pločama.

             Tim činom prestala je postojati postrojba HV čije su temelje 1991. g. postavili dragovoljci sa otoka Hvara koji su u tim teškim trenucima stali na branik Domovine. MOmp »Zvir« – Hvar se tijekom Domovinskog rata razvila u respektabilnu vojnu postrojbu koja je bila izraz težnje pučanstvo otoka Hvara da brane svoj otok od agresora i sudjeluju u obrani Domovine.

 

Tijekom Domovinskog rata u postrojbi je ukupno bilo angažirano 787 ljudi, i to 781 sa otoka Hvara, dok su 6-torica bila pridodata iz drugih postrojbi tijekom izvršavanja zadaća na bojišnicama. Jedan pripadnik postrojbe je poginuo, dva su teže, četiri lakše ranjena, a bilo je nekoliko slučajeva ozljeđivanja na zahtjevnim terenima Velebita.

U Domovinskom ratu pripadnicima postrojbe dodjeljeno je 17 časničkih i 53 dočasnička čina HV, a izvršeno je prevođenje 35 časničkih i 7 dočasničkih činova. Ukupno je iz MOmp-a Hvar tijekom Domovinskog rata  izašlo 52 časnika (2 djelatna i 50 pričuvnih časnika) i 60 dočasnika (1 djelatni i 59 pričuvnih dočasnika). Treba naglasiti da je od prvih naoružanih dragovoljačkih grupa do ukidanja MOmp-a, cjelokupan zapovjedni kadar od zapovjednika postrojbe do zapovjednika desetine bio sastavljen od ljudi koji žive na otoku.

ODLIČJA, POHVALE I PRIZNANJA

            Za doprinos obrani RH i uspješno izvršenih povjerenih bojnih zadaća tijekom Domovinskog rata, ratnoj postrojbi MOmp »Zvir« – o. Hvar i pojedincima – pripadnicima postrojbe dodijeljena su slijedeće odličja i priznanja:

  1. 1.      Odličja

Predsjednik RH Dr. Franjo Tuđman dodijelio je odličja slijedećem pripadnicima postrojbe:

Spomenicom Domovinskog rata 1990. -1992. odlikovno je 488 pripadnika postrojbe (1994.).

Redom Petra Zrinjskog i Frana Krste Frankopana posmrtno je odlikovan poginuli pripadnik postrojbe Predrag Bogdanić (1995.)

Redom hrvatskog križa odlikovan je Đoni Lučić-Lavčević (1995.).

Redom hrvatskog trolista odlikovani su ratni zapovjednici postrojbe Nikola Šimunović (1995.)  i Panajoti Gilve (1996.).

Spomenicom domovinske zahvalnosti odlikovani su Marinko Bojanić, Milivoj Barbarić i Panajoti Gilve (1996.).

Predsjednik RH gosp. Ivo Josipović prigodom 20-te obljetnice HRM odlikovao je ratnu postrojbu MOmp Hvar Redom hrvatskog trolista (2011.).

  1. 2.      Pohvale

Za uspješno izvršavanje postavljenih zadaća postrojba je tijekom Domovinskog rata nekoliko puta je pohvaljena od zapovjednika HRM i od zapovjednika Pomorskog zapovjedništva za Srednji Jadran (1993. i 1994. i 1996.).

Za isticanje u izvršavanju bojnih zadaća od strane zapovjednika HRM admirala Svete Letice pohvaljene su Izvidnička desetina i Interventna grupa MOmp-a, kao i 23 vojnika, dočasnika i časnika. Zapovjednik Pomorskog zapovjedništva za srednji Jadran kapetan bojnog broda Vladimir Kovačić za navedene zadaće pohvalio je 56 vojnika, dočasnika i časnika (1993.).

 

Načelnik GS HV RH general zbora Janko Bobetko je za uspješno izvršavanje postavljenih zadaća, doprinos u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, te za doprinos izgradnji i razvoju OS RH, nagradio pištoljem »PHP« zapovjednika MOmp-a Panajotija Gilve (1994.).

Prigodom obilježavanja Dana HRM predsjednik RH Stjepan Mesić pohvalio je MOmp Hvar  za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća (2007.).

  1. 3.      Priznanja

Prigodom obilježavanja Dana grada Hvara, MOmp-u Hvar dodijeljena je Zlatna plaketa Grada Hvara za doprinos u obrani Domovine (1995.).

Prigodom obilježavanja Dana općine Stari Grad, Općinsko vijeće Stari Grad postrojbi je dodijelilo Povelju zahvalnosti općine Stari Grad (1996.).

 

NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO, Fran Krsto Frankopan

Poginuli pripadnik MOmp-a Predrag Bogdanić iz Starog Grada

Rođen 28. travnja 1965. u Beogradu, otac Vicko, majka Marija rođena Kovačević. Kao dragovoljac pristupio je postrojbama ZNG na otoku Hvaru 5. listopada 1991. Poginuo je u Novigradu 23. lipnja 1993. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinjskog i Frana Krste Frankopana. Nositelj je Povelje zahvalnosti Grada Starog Grada iz 1996. i ulica u Gradu Starom Gradu nosi njegovo ime.

Spomen obilježje poginulom pripadniku MOmp-a hrvatskom vitezu Predragu Bogdaniću, novigradsko groblje 23. lipnja 1996.g.